Domovina pruža osobi trajni osjećaj mirnog, voljenog doma. A ljudi često svoj maternji jezik nazivaju jezikom na kojem razgovaraju sa svojim najmilijima.
Ne postoji jasan pojam "domaćeg jezika" u modernoj sociolingvistici i etnologiji. Postoji nekoliko različitih, ponekad oprečnih tumačenja ovog izraza. A proučavanje značenja ugrađeno u pojam "materinji jezik" odavno je postalo interdisciplinarno.
Spori između jezičnih znanstvenika su više teorijske prirode, jer je u praksi, točnije, u životu sve vrlo jasno. Većina ljudi svoj materinski jezik smatra onim koji govore njihovi roditelji.
Ljudima je najbliži materinski jezik. Onu koju dijete apsorbira s majčinim mlijekom. Na kojoj prvi put izgovara dvije najvažnije riječi: "mama" i "tata". Znanstvenici to nazivaju jezikom koji se uči u djetinjstvu bez posebne obuke. Ili prvi materinji jezik.
Zatim dijete krene u školu i počne primati znanje. Učitelji u pravilu govore i vode predavanja na državnom jeziku zemlje u kojoj ta osoba živi. Na njemu su napisani svi udžbenici i nastavna sredstva.
Takav je jezik zajednički učenicima i odraslima oko djeteta. Govore ga državnici i izdaju se dokumenti. Na tom se jeziku njegovo ime i prezime unose u putovnicu nakon punoljetstva.
Većinu ljudi osoba počne govoriti tim jezikom, čak i ako kod kuće govori drugim. Znanstvenici ga nazivaju drugim urođenim čovjekom. Opisani su slučajevi kada se prvi materinji jezik u životu promijeni u onaj koji ljudi najčešće koriste.
Drugo se mišljenje svodi na činjenicu da za većinu materinji jezik postaje jezik na kojem misle. A također pišu i razgovaraju bez napora. To je glavni jezik komunikacije i aktivnosti u društvu. Njegovi znanstvenici funkcionalno nazivaju prvim jezikom, odnosno jezikom kojim se osoba prilagođava okolnom društvu.
Ljudi mogu prvi jezik funkcionalno znati čak i više od svog maternjeg jezika, ali istovremeno biti preciznije vezani za onaj koji su naučili govoriti.
Treće tumačenje termina "materinji jezik" je izjava da će jezik njegovih predaka biti materinji osobi. Jezik kojim se utvrđuje njegova pripadnost određenoj etničkoj skupini, nacionalnosti.
Razlike između pojmova lingvista vrlo su proizvoljne, dok će za jednostavnu osobu materinski jezik uvijek biti onaj koji najviše voli. Ljude se navike mijenjaju s vremenom i okolnostima, ali preferencije češće ili ne ostaju iste.
