Glagoli su poseban dio govora. Iako su glagoli obično povezani s izrazom neke radnje, njihove su funkcije u jeziku mnogo višestruke. Pisci često koriste glagole kako bi revitalizirali prikazane događaje. Na primjer, glavna senzacija romana "Toplina dana" irske spisateljice Elizabeth Bowen je iskustvo kaosa tijekom rata. Jedan prolaz zaslužuje posebnu pozornost. Kakvu ulogu predikatni glagoli igraju ovdje? Kako pomažu u oživljavanju slike?
Trebat će vam
Izvadak iz vrućine dana: Nad glavom se vukao neprijateljski zrakoplov, koji je polako bubnjao u bazenu noći, sastavljajući rafalne pucnje - pušeći, zaustavljajući se, okrećući, fasciniran točkom za svoju namjeru. "
Priručnik s uputama
1
U isto vrijeme štedeći jezik i prenoseći unutarnje stanje likova, Bowen piše: "Iznad nas je vukao neprijateljski avion.
Ušteda se sastoji u činjenici da se koristi prošla prošla duga verbalna napetost koja prenosi i sadašnjost i prošlost - radnju koja se izvodi do sadašnjeg trenutka. Činilo se da su heroji upravo čuli neprijateljski avion, a ipak se dugo vrtio nad njihovim glavama. Činjenica da prije njega nisu sumnjali dodaje užas njihovoj svijesti. I, naravno, samo povlačenje glagola (vući) nagovještava iscrpljujuće, iscrpljujuće stanje koje prati vojne operacije.
2
"… bubnjanje polako u noćnom bazenu,.."
Usporedba buke motora s bubnjanjem i istodobno s ribama koje proizvode buku sličnu zvuku bubnja izaziva osjećaj opasnosti, neumornosti, ali istovremeno letargično. Na metaforičkoj razini glagol pretvara avion u ribu koja pliva u noćnom ribnjaku. Dakle, putem glagola dolazi do personifikacije, međutim, ne bez sudjelovanja okolnosti koje pomažu da se noć povezuje s ribnjakom, a avion s ribom. Bez ove noćne bare avion bi ostao bubnjarski motor.
3
"… izvlačenja rafala,.."
Aliteracija glagola vući, bubnjati, crtati kombinira prva tri zaokreta u rečenici. Tome se dodaje poseban učinak onomatopeje koji se prenosi ponavljanjem kombinacije slova dr. U engleskom jeziku postoji riječ kaplje-kap, što znači zvuk kapljanja vode. S obzirom na slike prikazanih, možemo zamisliti da je nebo jezerce s ribom, a odatle kaplje voda. Jasno je da to nije objektivna stvarnost, već unutarnje stanje koje prenosi slika. Šum aviona se tada pojavi, zatim nestane, djeluje na živce, poput kaplje vode.
To se još uvijek događa u prošlosti, već dugo vremena, tjerajući čitatelja da se leti negdje u zraku, stvarajući tako snažnu i tešku pozadinu. Avion privlači topove topova i postoji veza između neba i zemlje, ali još ne s ljudskim.
4
"… mahanje, zaustavljanje, okretanje,.."
I opet, nepotpunost radnje prenosi se istim glagolskim naponom, a ravnina nastavlja svoje kretanje. A sada su glagoli jedan u drugom rečenici, dok je prije toga svaki glagol otvorio čitav niz ovisnih riječi. Ta bliskost glagola-prediktora ispunjava atmosferu iščekivanja nečeg opasnog i strašnog.
5
"… fasciniran točkom zbog svoje namjere."
Konačno, nabrajanje glagola i riječi o njima ovisi, ali radnja se tu ne završava. Fasciniran više nije glagolski predikat, već djelotvornik, ovdje unutar obrtaja. Šokiran vlastitom potragom, riblji avion, koji je bio znatiželjan, zaustavio se i okrenuo, djeluje na čitatelja, poput glazbe u trileru u trenutku kada se dogodi nešto nepopravljivo.
Glagoli stvaraju ovu napetost u ovom tekstu, istovremeno dodajući slike posebnu dimenziju.
