Jedan od najistaknutijih, ali istovremeno i teških dijelova učenja bilo kojeg stranog jezika jest proučavanje izreka, poslovicama i raznih dobro poznatih izraza koji govoru često dodaju zanimanje, a govornika postavljaju kao poznavatelja jezika.
Ali koje se od izreka može lako zapamtiti i primijeniti u razgovornom govoru?
Razlika između poslovice i izreke
Prije nego se pristupimo proučavanju folklornih elemenata nekog jezika, vrijedno je razumjeti samu terminologiju.
Za ljude koji govore engleski jezik ne postoji razlika između riječi "poslovica" i "poslovica". Za Ruse, poslovica označava potpunu rečenicu (frazeologizam ili idiome), koja često sadrži neku vrstu narodne mudrosti, dok poslovica znači da ruski govornik jednostavno znači frazu ili šareni izraz ("veliki šut!").
Vrijedi napomenuti da se izreke često poistovjećuju s idiomima, iako to nije točno. Izreka je samo fraza, a ne rečenica. A idiom je nedjeljiva frazeološka jedinica. Jedino što je među njima zajedničko jest da se oni ne mogu prevesti u. jezik.
Glavna poteškoća u proučavanju stranih izreka, izreka i idioma jest ta što se njih logično ne može pamtiti, jer se idiomi često ne mogu podijeliti na komponente bez gubitka općeg značenja. Ista stvar se događa u ruskom jeziku: izrazi koje ruski ljudi lako razumiju, poput "pobijediti dolara" ili "nakon rukava" u prijevodu će Amerikancu, Australcu ili bilo kojoj osobi na engleskom jeziku biti potpuno nerazumljivi.
Dakle, engleski "To show the white peather" (rus. "Pokaži bijelo pero") neće imati smisla ni na engleskom ni na ruskom jeziku, ako prikažete svaku od vrijednosti komponenti ovog izraza.
Jedina opcija za pamćenje bilo koje poslovice i izreke je grčenje. Ako je potreban prijevod stranog izraza na drugi jezik, bez gubitka autorove ekspresivnosti, prevoditelj pokušava pronaći odgovarajući idiom ili poslovicu na jeziku na koji se prevod prevodi.
