U ruskoj je literaturi teško pronaći još jedan sličan obrazac milosrđa i humanosti, koji se pojavljuje pred čitateljima priče V. Rasputina "Francuske lekcije". Pisac je stvorio osjetljivu sliku dirljivog odnosa učitelja i učenika, koji se završio ne na najprijatniji način.
Nekad davno u udaljenom okružnom centru
Radnja u priči Valentina Rasputina "Francuske lekcije" odvija se u ruskoj zaostalosti, koja se tek počela oporavljati od posljedica rata s nacistima. Glavni junak je jedanaesto dijete koje naporima majke odlazi na studij iz svog udaljenog sela u okružni centar.
U školi i oko nje odvijaju se događaji iz priče.
Odvojen od majke i prisiljen živjeti u čudnoj obitelji, dječak uvijek osjeća nelagodu. Nikad se nije našao s prijateljima, junak je gotovo uvijek usamljen, nepovjerljiv prema ljudima i uvijek gladan. Netko nosi kruh i krumpir iz njegovih neznatnih zaliha koje je za sina prikupio posvećena majka. Zdravstveno stanje mršavog tipa je takvo da svaki dan treba popiti barem jednu čašu mlijeka, za što nema novca.
Glavna briga junaka priče je proučavanje. Bio je vrlo dobar s obzirom na sve predmete, s izuzetkom francuskog jezika: nije bilo načina da se izgovor izgovori. Mlada učiteljica Lidia Mikhailovna uzalud se borila za uklanjanje ove mane. Francuski jezik nije podlegao, usprkos tvrdoglavosti i savjesnosti dječaka.
Nekako je heroj bio svjedok daleko od djetinjaste igre za novac, u kojoj su se stariji momci odsjekli od entuzijazma, okupljeni na zabačenom i pustom mjestu. Pokušavši svoju ruku s ovom mudrošću, dječak je postupno počeo pobjeđivati. Slabih kovanica koje je minirao u ovoj industriji bilo je više nego dovoljno za mlijeko. Zdravlje se počelo oporavljati.
Uspjeh dečki u igri za novac postao je razlog nezadovoljstva starijih momaka. Sve se završilo neuspjehom - nakon sljedeće pobjede odsjekli su ga i zabranili mu da se plasira naprijed. Od premlaćivanja, nepravde i ogorčenosti, zadihanog daha, dječak je dugo neumoljivo zaplakao, proživljavajući ono što se dogodilo.
