Rođendanska zabava jedna je od najznačajnijih i najljepših. Bliski ljudi (rodbina, prijatelji) čestitaju heroju prilike, uruče mu poklone, obrate se ljubaznim riječima i željama. No, ne znaju svi da je prije takvog odmora imao potpuno drugačiji naziv - "ime dana".
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/51/otkuda-poshla-tradiciya-prazdnovat-imenini.jpg)
Priručnik s uputama
1
U skladu s kršćanskim kanonima, novorođeno dijete dobilo je ime sveca koji se spominje u tzv. Svecima - popisima osoba kanoniziranih od pravoslavne crkve. U pravilu je dijete dobilo ime sveca čiji se dan sjećanja podudarao s datumom njegovog rođenja. Ako roditelji djeteta nisu točno znali koji se dan rodio (što je bila česta pojava s nepismenom većinom ljudi), svetac je izabran s popisa koji najviše odgovara vjerojatnom datumu. I tako se rodila tradicija da se dan sjećanja na sveca slavi, po kojem je novorođenče dobilo ime. Dobila je ime "ime dana".
2
Svaka pravoslavna obitelj proslavila je blagdan na svoj način, najbolje što može. Ali bilo je nekih općih pravila kojih su se pokušali pridržavati. Uoči imenskog dana, u kući heroja prilike pripremali su peciva: pite, kruh. Usput, iz tih se vremena pjesma pojavila: "Kao što smo (ime) dan pekli kruh, ovdje takve visine, ovdje takve širine
"Torte su se, kao i obično, nosile po kućama rodbine i prijatelja. Što je kolač veći, to je veće poštovanje bilo prema ovoj osobi. Kume i očevi trebali su slati velike torte sa slatkim punjenjem. Istina, na nekim mjestima peciva ukrašena pecivima ukrašenim na vrhu grožđice.
3
Torta, predstavljena kao poklon, značila je pozivnicu na ime dana. Prema običaju, onaj koji je donosio pite morao je dodatno izgovoriti frazu: "Rođendan je naredio da se klanja tortama i zatražio je kruh za jelo."
4
Svi pozvani okupili su se u večernjim satima u kući rođendana, gdje je bila organizirana gozba uz pjesme i plesove. Poslastice mogu biti različite, ovisno o mogućnostima i kulinarskim sposobnostima svake pojedine obitelji. Ali trebalo je "ne smrdjeti u lice" i obradovati ljude do slave. Dekoracija stola bila je velika torta s nekim punjenjem, ukrašena grožđicama (mnogo godina kasnije postalo je pravilo da se umjesto njih servira kolač). Usred proslave ovaj je kolač podignut iznad glave rođendanskog dječaka i slomljen tako da se punjenje prelije na njega. I gosti su vikali ljubazno: "Tako će se i srebro i zlato preliti i na vas!"
5
Najsvečanije su se proslavile u Rusiji dani carstva ili carine, koji su uzdignuti u državni državni praznici ("Nameday"). Nakon Listopadske revolucije 1917. godine započela je žestoka borba s vjerskim predrasudama. I blagdanski se naziv i postupno pretvorio u rođendansku zabavu.