Kad se osoba odluči na samoubojstvo, ne misli da čini strašan smrtni grijeh. Život je blago koje mu je Gospodin dodijelio. I samo on mu to može oduzeti. Međutim, postoje posebni slučajevi dobrovoljne smrti.
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/83/vsegda-li-samoubijstvo-greh.jpg)
Nema oproštenja
Svaki kršćanin ima životni križ. Bog ne daje teret nikome izvan njegovih moći. Gospodin pomaže u prevladavanju patnje i grešnih iskušenja onih koji mu se obraćaju molitvama.
U svakom grijehu možeš se iskreno pokajati. Vrijeme je za to. Samoubojstvo se odriče pokajanja. Stoga mu Gospod ne može oprostiti.
Samoubojstvo misli da će se ubijanjem zauvijek osloboditi patnje. Ali duša ne umire tijelom. I dalje pati. Sada je to zauvijek.
Oni koji su se odlučili na strašan grijeh sigurni su: u njihovoj situaciji nema izlaza. Gospodin će tražiti izlaz, a ne jedan. Samo ga trebate pitati o tome.
Zločin samoubojstva je u tome što on samovoljno završava život koji nije samo njemu. Ali i Bogu koji ga je čovjeku odobrio za savršenstvo. Samoubojstvo se odriče životnih dužnosti, zaboravlja na one koji su mu bliski.
Prema crkvenim kanonima, dobrovoljno oduzimajući svoj život oni se ne sahranjuju u crkvi. Ne mogu biti sahranjeni na crkvenim grobljima. Sjetite se spomen-molitve i rekvizita.
Tko se smatra samoubojstvom?
Crkva se također odnosi na samoubojstva kao one koji su ubijeni u dvoboju, oni koji su ubijeni tijekom pljačke kriminalaca, ljudi koji su umrli uslijed eutanazije. Pa čak i onima za koje se sumnja u samoubojstvo. Na primjer, ako se utopio pod nepoznatim okolnostima.
Bombaši samoubojice uključuju mrtve ljubitelje ekstremnih sportova. Namjerno su riskirali, znajući da opasna zabava može završiti smrću.
Alkoholičari, ovisnici o drogama i pušači također se polako ubijaju. Istina, crkva ne ocjenjuje samoubojstva mrtvima od pijenja. Vjeruje se da zbog zamućenja razuma ne daju račun svojih postupaka.
Za njih je iznimka
Ne odbijaju crkvene komemoracije samo samoubojstvima koja pate od mentalnih bolesti. Iznimka je napravljena za njih. Rođaci trebaju uzeti medicinsku ustanovu u kojoj je nesretna osoba registrirana i napisati odgovarajuću molbu biskupu biskupije.