U suvremenom društvu, osim braka, koji je registrirala država, postoji i pojam građanskog braka. Ovaj koncept nema pravni status i dokumentiranje, međutim, sudovi i druga tijela prisiljeni su zapravo priznati postojanje institucije civilnog braka.
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/89/braki-cerkovnie-grazhdanskie-i-svetskie.jpg)
Većina ljudi je uvjerena da je izvanbračni brak u osnovi jednak zakonskom braku, osim što nije završen nijedan postupak registracije. U stvari, takvo je mišljenje pogrešno. U jednom trenutku građanski se brak pojavio kao zamjena za crkveni brak. Građanski brak je obiteljski odnos koji je službeno registriran u matičnom uredu, a ono što većina ljudi podrazumijeva pod tim, u pravnim se krugovima naziva stvarna obitelj ili zajednički život.
Crkveni brak
Do 1917. godine u Rusiji nije bilo državne registracije odnosa, a brak je u crkvi formalno formalno potpisan samo kanonski. U one dane, država i crkva bile su neraskidivo povezane, ali nakon razdvajanja bile su potrebne promjene, a država je prepustila pravo reguliranja odnosa putem zakonodavstva potpuno samoj sebi. Jedini oblik SSSR-a bio je građanski brak, na sovjetski način, a crkva je tih dana sigurno ukinuta.
Iste godine doneseno je niz dekreta ne samo o braku, već i o njegovom raskidu. Od 1917. godine građanski brak stupio je na snagu i postao je jedini značajan na državnoj razini i pravno-pravni. Za upis brakova stvoreni su matični uredi u kojima su šifrom utvrđena prava i obveze supružnika, koja su stupila na snagu nakon zaključenja braka.
Stvarni brak
Taj oblik odnosa koji nije zakonski registriran pravilno se naziva stvarnim brakom ili stvarnim bračnim odnosom, zajedničkim životom. Ovaj se pojam često miješa s građanskim brakom, iako se oni međusobno u osnovi razlikuju.
Zbunjenost nastaje zbog nevoljkosti da svoj odnos nazivaju zajedničkim životom, jer se mnoge stare navike navikavaju živjeti zajedno, odgajati djecu i voditi isti život kao i ljudi koji su registrirali svoj odnos, ali samo bez državne registracije. Ali mora se imati na umu da odnose koji nisu službeno registrirani regulira samo građansko pravo, a ne država.
Građanski brak upravo je ono što se proizvodi u nadležnim državnim tijelima. Brak, uređen u crkvi ili zajednički život bez registracije, u razgovorima se naziva građanskim, ali ispravno je ovu vrstu odnosa nazvati brakom, stvarnim, ne znači nikakva prava i obveze.