Rasizam je skup antiznanstvenih koncepata koji se temelje na odredbama o mentalnoj i fizičkoj nejednakosti ljudskih rasa, utjecaju rasnih razlika na kulturu društva. Rasistički propovjednici uvjereni su da su više rase tvorci civilizacije i da moraju dominirati, a niži nisu sposobni zavladati visokom kulturom i zato su osuđeni na eksploataciju.
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/59/chto-takoe-rasizm.jpg)
Ideolozi rasizma vjeruju da ispunjavaju volju Prirode, pomažući u očuvanju njenih najvažnijih kreacija. Oni tvrde da superiornost nekih naroda i inferiornost drugih imaju bioantropološku prirodu i da se stoga ne mogu mijenjati pod utjecajem društvenog okruženja i obrazovanja.
Razmatranja prirodne nejednakosti rase pojavila su se u ropskom društvu i služila su opravdanju razlika između robova i robovlasnika. U srednjem vijeku, presude o "krvnim" razlikama opravdavale su klasnu nejednakost. U 16-18. Stoljeću, kada su europske države zauzele kolonije, rasizam je bio objašnjenje nehumanog iskorištavanja i istrebljenja Indijanaca, Afrikanaca, naroda južne Azije.
Sredinom 19. stoljeća pojavila su se prva teorijska djela o rasizmu. Osnivač rasističke teorije zove se Joseph de Gobino, koji je objasnio različite povijesne modele psihičkim karakteristikama rasa njihovih stvaratelja. U svojim je spisima proglasio "najvišu" rasu plavookih i lijepoplavih Arijanaca. Kasnije su izraz "arijska rasa" koristili njemački fašisti, koji su ga uglavnom pripisivali Nijemcima. Rasizam je postao službena ideologija fašizma, bio je korišten da opravda agresivnu politiku, fizičko uništenje milijuna mirnih ljudi, stvaranje koncentracionih logora, mučenja i pogubljenja. Sličnu "rasističku praksu" izveli su japanski militaristi u Kini, a talijanski fašisti u Etiopiji. Rasističke ideje ogledaju se u socijalnom darvinizmu, prema kojem se zakoni razvoja ljudskog društva svode na zakone biološke evolucije.
U modernom, širokom smislu, rasizam se odnosi na tiskane, verbalne, fizičke manifestacije mržnje pojedinaca ili čitavih naroda, politiku progona, ponižavanja, nasilje, eskalaciju neprijateljstva, širenje klevetničkih podataka na nacionalnoj ili rasnoj osnovi, etničku ili vjersku pripadnost. Nacizam, fašizam, šovinizam.
Danas je rasizam najstroži društveni tabu i u mnogim se zemljama progoni zakonom, ne samo stvarnim radnjama, već i propovijedanjem rasizma. Definicija rasizma nije uobičajena proširiti se na profesionalne, starosne ili rodne skupine, na seksualne manjine, na povijesne pojave.
Uzrok rasizma je u ljudskom razmišljanju, a ne u boji kože. Stoga se mora tražiti izliječenje od rasnih predrasuda, netolerancije i ksenofobije u uklanjanju lažnih uvjerenja koja su potaknula pogrešne pojmove već tisućljećima. Bilo koja teorija superiornosti koja se temelji na rasnoj razlici nije znanstveno potvrđena, štoviše, ponižavajuća je, nepoštena i opasna. Ne postoji teoretsko ili praktično opravdanje rasne diskriminacije.