Evanđelja su knjige Novog zavjeta koje govore o životu Isusa Krista, njegovom javnom služenju, raspeću i pokopu. Za pravoslavnu osobu Evanđelje je jedna od najvažnijih knjiga Biblije.
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/84/kakie-evangeliya-yavlyayutsya-kanonicheskimi.jpg)
Kanonskim evanđeljima nazivaju se ona koja je u cijelosti prihvatila pravoslavna crkva. U tijelu knjiga Novog zavjeta nalaze se četiri evanđelja. Autori ovih nadahnutih djela bili su apostoli Matej, Marko, Luka i Ivan.
Pored ova četiri evanđelja, postoje i apokrifna djela. Na primjer, Evanđelje Judino, Evanđelje po Petru. Crkva ove knjige nije prepoznala kao kanonske, jer su imale sumnjiv sadržaj. Također, nije utvrđeno točno autorstvo ovih Evanđelja. Moguće je da su apokrifna evanđelja, za razliku od kanonskih, napisana nekoliko stotina godina kasnije od rođenja Isusa Krista, ili su heretičari gnostici bili autori apokrifa.
Kao što je već spomenuto, kanonska evanđelja prepoznaju punoću Crkve kao Matejevo evanđelje, Markovo evanđelje, Evanđelje po Luki i Evanđelje po Ivanu. Od samog početka razvoja kršćanskog pisanja, nitko od vjernika nije doveo u pitanje autoritet ovih svetih knjiga. Upravo su ta djela prihvaćena kao apsolutna istina bez primjene različitih lažnih učenja.
Ova četiri evanđelja objektivno govore o Kristovom životu i učenju, govore o događajima iz novozavjetne povijesti. Već u prvom stoljeću vjernici su citirali ta djela. Međutim, službeno odobrenje ova četiri evanđelja kao kanonskih usvojeno je tek u 4. stoljeću.
U povijesti kršćanske crkve 360. se može nazvati vremenom usvajanja kanona knjiga Novog zavjeta. Ovaj se događaj zbio u lokalnoj Laodicejskoj katedrali. Očevi Vijeća odobrili su svih 27 kanonskih knjiga Novog zavjeta, koje uključuju evanđelja čiji su autori Marko, Matej, Ivan i Luka. Kasnije je na VI ekumenskom saboru (680.) kanona knjiga Novog zavjeta dobila univerzalni karakter.