Često se u pravoslavnim crkvama u blizini tetrapoda (svijećnjak za spomen umrlih) na stolu mogu vidjeti različiti prehrambeni proizvodi. To je zbog činjenice da vjernici donose razna jela u hram u spomen na svoje pokojne najmilije.
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/74/kakie-produkti-mozhno-prinosit-na-pominalnij-stol-v-hram.jpg)
Glavno pravoslavno načelo odavanja počasti sjećanju na pokojnike je molitva "za oproštenje grijeha" i darivanje mira duši, kao i želja za dobrim djelima u znak sjećanja na one koji su završili svoj zemaljski put. Milosti izražena donošenjem hrane u hram nije samo svjedočanstvo sjećanja na pokojnike, već pokazuje ljubav neke osobe prema pokojniku. Obično se bilješke stavljaju u pakete s proizvodima na kojima su napisana imena onih koji se moraju sjetiti radi mira. To je učinjeno tako da svećenstvo i ostali župljani za stolom mogu ponuditi spomen-molitve u spomen na pokojne.
Vrijedno je zapamtiti da se u Crkvi razvila određena praksa prema kojoj se ne mogu svi prehrambeni proizvodi donijeti u crkvu u određene dane crkvene liturgijske godine. Ne treba donositi meso za spomen, jer u Crkvi nije običaj unositi proizvod zaklane životinje u Božju kuću.
Prije milostinje morate se upoznati s pravoslavnim kalendarom, provjerite ima li u ovom trenutku postova. Ako Crkva nastavi razdoblje apstinencije (ili kalendarska srijeda i petak padne), tada neće donijeti brzu hranu u hram. U takvim danima posta potrebno je na spomen stol staviti proizvode blagoslovljene od strane Svete Crkve kao hranu za vrijeme spašavanja apstinencije. Na primjer, povrće, žitarice, riba (ako nema Velike ili Velike Gospe), morski plodovi. Ova je praksa vrlo logična, jer kleri neće jesti brzu hranu tijekom dana posta u spomen na pokojnika.
Kad crkveni kalendar predviđa izostanak posta, dopušteno je donijeti mliječne proizvode, jaja, sireve i ostalo (osim mesa) na spomen stol.
Na Radonici (deveti dan Uskrsa) najčešće se kao komemorativni proizvodi koriste jaja, uskrsni i uskrsni kolači. Međutim, u tome nema određenog crkvenog dekreta, pa stoga svaka osoba, u skladu sa svojim mogućnostima, sama odlučuje o kojoj vrsti milostinje. Glavna stvar u ovom su pitanju čiste misli, dobra priroda i ljubav prema drugima, popraćena gorljivom molitvom za njih.