Jean Pierre Fabre političar je i vođa oporbene stranke Afričke Republike Togo, Nacionalnog saveza za promjene (Alliance Nationale pour le Changement). Prije toga, nekoliko godina obnašao je dužnost glavnog tajnika Unije snaga promjene, smatran je vođom parlamentarne skupine iz te stranke u Narodnoj skupštini Togose od 2007. do 2010. Glavni oporbeni predsjednički kandidat na predsjedničkim izborima 2010. i 2015. godine.
Biografija i obrazovanje
Pierre Fabre rođen je 2. lipnja 1952. u gradu Lome. Pohađao je školu u Togu. Diplomirao je na poslovnom upravljanju na Sveučilištu u Lilleu. Nakon što je 1979. magistrirao, vratio se u Togo. Nakon što se 4 godine vratio u domovinu, predavao se na Sveučilištu u Beninu, bio je glavni tajnik istraživačke skupine za arhitekturu i urbanizam od 1981. do 1991. godine.
Oženjen. Obitelj Fabra ima dvoje djece.
Politička karijera
Početkom 1990-ih Pierre Fabre sastao se kao urednik dvaju tjednika Tribune de Democrat i Temp de Democrat. Godine 1991. sudjelovao je na Suverenoj nacionalnoj konferenciji kao glasnogovornik.
1. veljače Gilchrist Olympio osnovao je UFC ili Savez snaga promjene. Bio je to savezni savez svih oporbenih stranaka u Togu koji su postojali u to vrijeme. Olimpio se imenovao na mjesto predsjednika stranke, a Pierre Fabre izabran je za njegovog generalnog tajnika.
Na kraju 2002. godine, narodna skupština Togose izglasala je ukidanje ograničenja predsjedničkog mandata. Ta je odluka omogućila da se predsjednik Gnassingbe Eyadema, koji je tada bio na snazi, kandiduje za još jedan mandat. Opozicija je osudila ove akcije i pozvala svoje glasače i stanovništvo Togola da glasaju protiv Eyadema.
Novi predsjednički izbori u Togu zakazani su za juni 2003. Malo prije nego što su započeli, Pierre Fabre, zajedno s Patrickom Lawsonom kao vođama oporbe, uhićeni su u izmišljenom slučaju poticanja na pobunu. Tada su pušteni, ali samo kako bi ih opet optužili. Ovaj put umiješani u požar benzinske postaje, incident s kojim se dogodio u svibnju 2003. godine.
U veljači 2005. novoizabrani predsjednik Eyadema neočekivano umire na svojoj funkciji i vlada odlučuje održati prijevremene izbore za novog predsjednika. Oporbeni kandidat Emmanuel Bob Akitani službeno je izgubio utrku za kandidata s vladajuće stranke Togolese Rally Foret Gnassingbe. Rezultate izbora tada je oporba osporila, što je izazvalo nemire u lokalnom stanovništvu, kao i brojne prosvjede. Sindikat snaga promjene (UFC) odbio je sudjelovati u vladi formiranoj u lipnju 2005. godine, a samo se jedan član te oporbene stranke pridružio vladi isključivo po vlastitom nahođenju.
U listopadu 2007. stranka UFC ponovno je sudjelovala na parlamentarnim izborima. Pierre Fabre je tada na vrhu liste zastupnika i osvojio 27 od 81 mjesta u Narodnoj skupštini. Iako je vladajuća stranka zadržala parlamentarnu većinu, UFC je potvrdio svoj status najveće oporbene stranke u Togu. U rodnom gradu Fabra Lomea, UFC je osvojio 4 od 5 mjesta u lokalnoj Narodnoj skupštini, pa je Fabre izabran za šefa Narodne skupštine Loma.
Unatoč brojnim kršenjima na koja je ukazala stranka UFC, Ustavni sud u Togoli krajem listopada 2007. potvrdio je ishod parlamentarnih izbora. A onda su se svi počeli pripremati za predsjedničke izbore 2010. godine.
2010. predsjednički izbori
U početku su svi vjerovali da će na predsjedničkim izborima 2010. godine vođa UFC-a Gilchrist Olympio biti nominiran kao kandidat. No, zbog bolova u leđima, nije mogao doći na vrijeme u Togo i prijaviti se za kandidaturu, kao i podvrgnuti se potrebnom liječničkom pregledu. Tada je odlučeno imenovati Pierrea Fabrera umjesto Olimpija, pogotovo jer je njegovu kandidaturu oporba u cijelosti i u potpunosti odobrila u UFC-u.
Tijekom predsjedničke kampanje, Pierre Fabre pokušao je okupiti mnoge oporbene stranke koje nisu članovi UFC-a, putovao je po zemlji, razgovarao s biračima. Pozvao je vladu da ne vrši izbore u korist aktualnog predsjednika Gnassingbea.
No, odmah nakon izbora dogodilo se neočekivano: rezultati izbora na biračkim mjestima trebali su biti poslani središnjem izbornom povjerenstvu putem satelitskog sustava VSAT, ali on neočekivano nije uspio (ili ga je vlada isključila). Kao rezultat toga, rezultati izbora izračunali su se ručno, za što je stranka UFC bila potpuno nespremna.
Kao rezultat izbora, Gnassingbe je dobio gotovo 61% glasova, Fabre - nešto manje od 34%. Fabre je u znak protesta protiv nepravednih i lažnih izbora pokušao organizirati prosvjed, ali policija i sigurnosne snage rastjerale su prosvjednike. Nakon nekog vremena izvršeni su pretresi u uredima UFC-a, a policija je oduzela sva računala i dokumentaciju, zbog čega UFC nakon toga nije uspio dokazati činjenice izborne prijevare.
Međutim, rezultat od 34% koji je postigao Fabre impresionirao je mnoge. Prvo, jer Pierre Fabre nitko nije smatrao predsjedničkim kandidatom do 2010. godine. Drugo, jer Fabre nije imao prethodno političko iskustvo i nije bio ozbiljno angažiran u Narodnoj skupštini.
Godine 2010. UFC, predvođen Olimpijom, sklopio je sporazum s vladajućom strankom o podjeli vlasti. U znak protesta protiv toga, Pierre Fabre dao je ostavku iz UFC-a i stvorio svoju vlastitu stranku Nacionalni savez za promjene (ANC), koja je uključivala zagovornike oštre suprotnosti sa sporazumima s vladom. Na parlamentarnim izborima 2013. ova je stranka osvojila 19 od 81 mandata u Narodnoj skupštini.