Zabavna zimska zabava skulptura snjegovića došla je do nas od davnina. Ovaj ljubimac djece i odraslih, koji je postao simbol zime i Nove godine, može se naći u svakom dvorištu, parku, na gotovo svakom trgu. Čovjek snijega s mrkvenim nosom i šaljivim kantama umjesto šešira u stanju je jednim pogledom olakšati svoje raspoloženje. Možda mu se zato pripisuju nadnaravne sposobnosti.
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/55/snegovik-chto-simvoliziroval-v-proshlom.jpg)
Prema drevnim legendama, prvi snjegović je oblikovao poznati kipar Michelangelo Buonarroti 1493. A reference na to stvaranje snijega u književnosti prvi put su se pojavile u XVIII stoljeću. Sama riječ "snjegović" posuđena je iz njemačkog jezika. Također u Njemačkoj, točnije u Leipzigu, objavljena je dječja knjiga u kojoj se prvi put pojavila slika snježnog čovjeka.
U početku su prikazani u obliku zlih snježnih čudovišta ogromne veličine. Uvjerenje da su snježni ljudi prijetnja nastalo je u vrijeme kada su zime, popraćene groznim mrazima i mećavama, učinile dosta štete. Ljudi su izbjegavali kipariti ih na pun mjesec, vjerujući da će im to donijeti zapreke, noćne strahove i loše snove. Stanovnici Norveške nisu se usudili pogledati snježnog čovjeka kroz prozor u kasnim večernjim satima. Također se smatralo lošim znakom susretati lik snježnog velikana noću.
Mirnija slika snjegovića pojavila se tek u 19. stoljeću. Postajući veseli simbol zime i Nove godine, slatka stvorenja brzo su osvojila ljubav djece i roditelja. U raznim prispodobama i legendama bili su obdareni svjetlošću i dobrim osobinama. Na primjer, prema kršćanskoj legendi, snjegovići su anđeli koji su došli s neba. U stara vremena ljudi su, zaslijepivši snježnog čovjeka, tiho mu vjerovali "u uho" svojim najdražnjim željama, vjerujući da će se to sigurno dosegnuti u nebo i ostvariti.
U Europi je bio običaj postavljati snježnog čovjeka u blizini kuće. Bio je ukrašen vijencima, metlama, vezanim šalom. Takve haljine nisu bile slučajne. Mrkva umjesto nosa bila je ponuda duhova, pružajući plodnost i veliku žetvu. Kopča na glavi bila je simbol bogatstva u kući. Stanovnici Rumunjske objesili su ogrlicu od češnjaka oko vrata snježnog čovjeka, štiteći članove domaćinstva od tamnih sila i bolesti.
Ruski običaj oblikovanja snjegovića potječe iz starih poganskih vremena. Smatrali su ih zimi duhovima i prema njima su postupali s velikim poštovanjem, tražeći pomoć ili tražeći kraj dugačkim mrazima. Treba napomenuti da su ženske slike snjegovića (Snow Maiden, snježne žene) uistinu ruska stvorenja. Preci su prema njima također postupali s poštovanjem, pripisujući im sposobnost upravljanja zimskim snijegom, maglom i snježnim olujama.
Personalizirajući zabavu i proslavu, snjegović je postao omiljen djeci i popularan lik u novogodišnjim bajkama. Djeca i odrasli širom svijeta rado sudjeluju u raznim zabavnim događajima i natjecanjima za izradu snjegovića.