1. listopada. Večer. Staza s tepihom vodi do ulaza u kazalište Rossiya na Pushkinskaya trgu, ne jednostavna, ali čarobna - plava, blistava svjetlima. Osjećate kao da vam se pod nogama nalazi zvjezdano nebo
I ljudi koji ovim stazom idu do moskovske premijere mjuzikla „Pepeljuga“ spremni su za čuda na pozornici, jer je zaplet priče svima poznat iz dubokog djetinjstva i svi znaju što mogu očekivati.
Pokazalo se da su pogriješili oni koji su vjerovali da su svi znali unaprijed. Takvu "Pepeljugu" u Rusiji nikada ranije nismo vidjeli.
Naravno, sačuvani su opći crteži priče Perlaulta, ali to je sve. Likovi, zaplete zaplet - sve se pokazalo kao novo, neočekivano. Nakon produkcije publika je izašla puna živopisnih dojmova i odmorila se. Tako recimo brojne oduševljene recenzije.
Što je tako nevjerojatno u odnosu na Pepeljugu? Prvo, slika glavnog lika. Svi se sjećamo prestrašene djevojke u prljavoj haljini, krotko ispunjavajući neprimjerene zahtjeve maćehe i kćeri, a u rijetkim trenucima odmora tiho su sjedili u drugom kutu u iščekivanju zgodnog princa koji će doći i spasiti se. Ali ne kao Pepeljuga u novom mjuziklu iz Stage Entertainment.
S tradicionalnom Pepeljugom s njom je zajedničko i ljubazno srce. Inače, heroina je potpuno drugačija: aktivna, borbena, s čvrstim pogledima na razvoj države (da, naša Pepeljuga je politički pismena!) I želi preinačiti svijet.
Ako se istodobno uspije udati za princa - dobro, ali to nije glavni cilj. A na balu Pepeljuga ne ide tražiti mladoženje ili se zabavljati, već otvoriti oči onima koji su na vlasti činjenici da u njihovom kraljevstvu nije sve u redu: zadave se porezima, a narod gunđa. Jednom riječju, publika ne vidi poniznu žrtvu tužnih životnih okolnosti, već snalažljiva djevojka modernog načina života, koja zna da je čekanje na sreću, osobno i društveno, besmisleno - za to se morate boriti.
Druga točka, koja oštro razlikuje produkciju od uobičajene bajke, jesu brojni politički motivi. Je li Charles Perrault rekao barem nešto o javnom životu kraljevstva, u kojem se odvija radnja? Ne. I ovdje učimo o tome kako se pišu zakoni i kako se okupljaju skupovi. Naravno, odrasli gledatelji sve to uzimaju s praskom. A budući da tvorci mjuzikla predstavljaju ozbiljne informacije u pojednostavljenom i šaljivom obliku, djeca također uživaju veliko zadovoljstvo. Usput, jamstvo kvalitetnog humora je činjenica da je Aleksej Ivančenko napravio prijevod originalnog libreta (Broadway produkcija iz 2013.).
Međutim, gledatelj jednostavno nema vremena duboko razmišljati o političkim temama: previše se zanimljivog i potpuno neočekivanog događa pred njegovim očima. Priča se vrti (i nitko nije izgubio cipelu
,), detalji (princ ubija zmaja iz praćke), duhoviti dijalozi i vedro konveksni likovi sekundarnih likova, koji su u kanonskoj verziji bili samo blijede sjene s lošim namjerama, ne dopuštaju da se na trenutak odvrate pozornost i očaravaju svojom relevantnošću i prepoznavanjem.
Dakle, maćeha nije samo apstraktna negativka, već i žena s teškom sudbinom, koja ne gubi nadu u osobnu sreću. Jedna od polusestra Pepeljuge samopouzdana je debela koja vjeruje da "mora biti puno dobre osobe" i pita se zašto svi ne dijele to uvjerenje. Druga sestra je "naučena mlada dama" u pincezu, zaljubljena revolucionara i spremna da ga slijedi u Sibir
, Odnosno, do kraja svijeta - mi smo u bajci, a ne u udžbeniku ruske povijesti. Općenito, galerija likova "Pepeljuga" zbirka je živopisnih likova, od kojih je svaki razumljiv gledatelju, te stoga izaziva veliko zanimanje, a ne stvara samo dodatke.Dizajn izvedbe je također divan. Kostimi, setovi, svjetla, specijalni efekti - sve je promišljeno do najsitnijih detalja i u kompleksu rađa jedinstveni bajkoviti svijet. Iako nije u potpunosti fenomenalno. Kreatori moskovske verzije mjuzikla smatrali su da bi bilo ugodnije našim gledateljima zaroniti u atmosferu Rusije u prvoj polovici 19. stoljeća, što je dobro poznato, primjerice, iz rata i mira, a ne u europski srednji vijek. S tom su mišlju razvijeni kostimi i ukrasi i ostvaren plan: na pozornici nije utjelovljena bajka iz dalekih zemalja, već bliska i draga povijest, s dozom sentimentalnosti, dobrog humora i divnih preobrazbi.
Usput, način prikazivanja čuda jedna je od glavnih tajni i važna prednost mjuzikla. Ne samo djeca, već i odrasli, gledaju kako pretvoriti obrijanu malu haljinu Pepeljuga u luksuznu haljinu s balunom, bundeve u kolicima, a miševe na tople konje otvorenih usta: "Kako to rade?" Međunarodni profesionalni tim radio je na tehnologiji transformacija (odlučeno je napustiti provjerenu tehnologiju Broadwaya), koja je uključivala stručnjake s velikim iskustvom i dodijelila više od jedne nagrade, tako da je učinak nadmašio sva očekivanja.
Općenito, produkcija se pokazala originalnom, od njenog američkog prototipa sačuvani su samo glazba i libreto. Sve ostalo razvijeno je posebno za rusku scenu. Naravno, glumački i veličanstveni glasovi koje želim opet slušati i postali su važni dijelovi uspjeha. Toliko su zadivljujuće da, kako publika kaže, djeca koja su prisustvovala predstavi počnu pitati roditelje "da pronađu ove pjesme". Ali, nažalost, u našoj zemlji se ne potiče piratska replikacija sadržaja. Ali mjuzikl je šest dana u tjednu. A vidjeti ga sto, ne - tisuću puta bolje nego čuti.
Ulaznice za mjuzikl možete kupiti na web stranici Parter.ru
