Svaka pravoslavna osoba nužno mora započeti nekoliko crkvenih sakramenata. Među njima su obavezni krštenje, pomazanje, pokajanje, zajedništvo i sjedinjenje. Oni koji žele zasnovati obitelj stupaju u crkveni brak, nazvan sakramentom vjenčanja. A samo jedan od sedam crkvenih sakramenata za osobu nije obvezan. Riječ je o zaređenju u svećeništvo.
![Image Image](https://images.culturehatti.com/img/kultura-i-obshestvo/78/v-chem-zaklyuchaetsya-tainstvo-rukopolozheniya-vo-svyashenstvo.jpg)
Sakrament svećeništva je pozvan da obdari osobu koja želi uzeti sveto dostojanstvo s posebnom božanskom milošću. Za razliku od ostalih šest sakramenata, ordinaciju može obavljati samo biskup Kršćanske crkve.
Vladajući biskup biskupije (mitropolit, nadbiskup ili biskup) slobodan je izbor između kršćana koji su dostojni zauzeti svetu službu.
Tri su načina za ređenje svećeništva: đakonski, svećenički (svećenički) i episkopski. Prve dvije verzije posvećenja (tzv. Ređenje svećeništvu) može obaviti jedan biskupijski biskup. Orden biskupa u Ruskoj pravoslavnoj crkvi mora obavljati biskupski sabor (nekoliko biskupa). U modernom vremenu, u Rusiji, biskupi najčešće zaređuju biskupski sabor, na čelu s patrijarhom. Međutim, postoje slučajevi kada patrijarh ne sudjeluje osobno u posveti, već imenuje uglednog mitropolita da "vodi" zaređenje. Istodobno, nekoliko drugih biskupa sigurno će sudjelovati u posvećenju.
Sam izraz "zaređivanje" označava kako se sakrament odvija. Božanska milost, koja kršćaninu daje priliku da izravno sudjeluje u obredima (đakoni) ili da sam izvršava sakrament (svećenici, biskupi), prenosi se na čovjeka polaganjem njegovih ruku glavnom biskupu. Ta tradicija svećeničkog ređenja datira još iz apostolskog vremena.
Sakrament posvećenja u svećeništvo događa se tijekom božanske liturgije. Odvija se na oltaru hrama. Oni koji žele tri puta uzeti sveto dostojanstvo pod pjevanje zbora pojedinih crkvenih troparskih krugova, obilaze sveto prijestolje. Zatim klekne pred prijestolje, a biskup čita posebnu molitvu za posvećenje, polažući ruke na glavu osobe koja prima posvećenje. Nakon toga novopečeni svećenik se odijeva u svetu odjeću, u skladu s dostojanstvom u kojem je osoba bila zaređena.